Biomasa | Biomasa |
|
Što je biomasa? Biomasa je definirana kao biorazgradivi dijelovi proizvoda, otpada ili ostataka iz poljoprivrede, šumski otpad i otpad srodnih industrija kao i biorazgradivi dijelovi industrijskog i gradskog otpada. Biomasu čine proizvodi biljnog i životinjskog svijeta, u to se ubrajaju neiskorišteni dijelovi šumarsko – drvne industrije, poljoprivredne proizvodnje, prehrambene industrije, komunalnog otpada organskog porijekla i sl. U poljoprivrednoj proizvodnji ostaje velika količina neiskorištene biomase Razni ostaci u ratarskoj proizvodnji kao što su: ostaci pri rezidbi voćki, vinove loze i maslina, slama, kukuruzovina, stabljike suncokreta, i sl. relativno su lako iskoristiv oblik energije. Koriste se kao sirovina za razne vrste l Proizvodnjom i korištenjem biomase u energetske svrhe smanjuje se emisija štetnih tvari i doprinosi se zaštiti tla i voda te povećanju bioraznolikosti. Biomasa je vrlo prihvatljivo gorivo s gledišta utjecaja na okoliš jer sadrži vrlo malo ili čak uopće ne sadrži brojne štetne tvari – sumpor, teške kovine i sl., koje se nalaze u fosilnim gorivima, a koje se njihovim izgaranjem emitiraju u zrak te ugrožavaju naše zdravlje i okoliš. Glavna prednost biomase u odnosu na fosilna goriva je njena obnovljivost.    Računa se da je opterećenje atmosfere s CO2 pri korištenju biomase kao goriva zanemarivo, budući da je količina emitiranog CO2 prilikom izgaranja jednaka količini apsorbiranog CO2 tijekom rasta biljke. U posljednje vrijeme sve više postaje očito da je današnji pristup energiji neodrživ. Od svih obnovljivih izvora energije, najveći se doprinos u bližoj budućnosti očekuje od biomase. Biomasa, kao i njezini produkti – tekuća biogoriva i bioplin, nije samo potencijalno obnovljiva, nego i dovoljno slična fosilnim gorivima da je moguća izravna zamjena.  Dobrobiti od sustava na biomasu:
Biomasa je nedavno nadišla hidroelektričnu energiju kao najveći izvor obnovljive energije diljem svijeta. Lokalno sakupljana, uvijek dostupna – jeftina goriva biomase su doprinijela razvoju bojlera na biomasu koji su postali vodeći elementi u sustavima grijanja na obnovljivu energiju.
 Sve je skuplje od drva Kako najtraženiji energenti stalno poskupljuju brže od razvoja novih sustava, a nova tehnička rješenja zaista smanjuju troškove, svaka investicija u novu tehniku koja je u početku bila preskupa – nakon kratkog vremena jamči sve brži povrat novca. Naša tvrtka Eko Život nudi najisplativije sustave grijanja koji a) imaju visoku iskoristivost energenata, b) ne zagađuju okoliš, c) zahtijevaju minimalno održavanje i d) uvelike smanjuju troškove grijanja. Naši sustavi grijanja temelje se na dva rješenja 1) sustav kotlova na biomasu i 2) sustav solarnih kolektora koji svjetlost pretvaraju u toplinu. Po utjecaju na atmosferu i opće zagađenje planeta, uljni su kotlovi apsolutno najveće štetočine. Pritom im vjerojatna poskupljenja i moguće nestašice nafte upravo u najhladnijim razdobljima dodatno umanjuju vrijednost, pa onima koji ovise o loživom ulju zaista treba poželjeti sreće. Dugoročno, taj će ogrjev stalno poskupljivati, pa mnogi očekuju kako za 5 ili 10 godina praktički neće biti moguće grijati se naftom.
Tisuću kubičnih metara (1000m3) zemnog plina daje oko 10.000 kilovatsati (kWh) energije, što odgovara energiji koju također daje 1000 litara loživog ulja ili pak 5.4m3 ogrjevne bukovine.
Loženje drvom
Zabrinuti zbog sve viših cijena uobičajenih goriva, plina i loživog ulja, mnogi odjednom kreću u potragu za novim konceptom grijanja, magičnim ogrjevom i čudesnim pećima. Svjesni da bi neka loše raspoložena velesila mogla zatvoriti naftovod i plinovod, pa čak i dalekovode – ljudi se okreću jedinom dostupnom domaćem ogrjevu koji je vidljiv na svakom koraku – drvu. Rudnici ugljena su odavno pozatvarani, pa se za loženje nude jedino klade i cjepanice sa kojima se može preživjeti zima. Nakon mnogo godina uvođenja drugih goriva, pokazalo se kako je drvo ipak obnovljivi izvor energije, no zahtijeva potpunu pažnju i dobro gospodarenje, od sadnje i uzgoja šume do najboljih kotlova i peći s visokim učinkom. Većina peći na kruta goriva trebala bi po svojoj konstrukciji idealno odgovarati optimalnom loženju. Nažalost, nije tako. Analitičan pogled na uobičajena ložišta otkriva da su oblikovana za loženje ugljenom, a ne drvima. Činjenica što u njima možemo bez problema spaliti kubike drva nije i potvrda učinkovitog izgaranja drvne mase. Naši kotlovi na biomasu konstrukcijski zadovoljavaju tehničke zahtjeve optimalnog sagorijevanja drva i ostalih energenata biomase.
Mnogi ne znaju (ili su zaboravili) da je drvo ogrjev koji sadrži mnogo plinova, pa u ložištu zapravo gore plinovi, a ne kruta tvar. Kako pri gorenju ti plinovi izbijaju na površinu i gore iznad drva, dovod zraka mora biti sa strane, iznad rešetke, a ne odozdo, kroz rešetku. Ložišta namijenjena drvu trebaju horizontalni dovod zraka. Naši kotlovi na biomasu rade na načelu dvostrukog sagorijevanja energenata. Prvo sagorijevanje (krutog goriva) dešava se u samom ložištu. Drvni dim (koji je pun plinova) uzdiže se gore prema breneru u kojem se uz neprestan dovod zraka stvaraju optimalni uvjeti za proces pirolize. Dakle, u breneru za pirolizu dolazi do sekundarnog izgaranja – izgaranja drvnih plinova, što postiže iskoristivost sagorijevanja energenata čak i nešto više od 90%. Usporedbe radi, standardne peći na drva imaju maksimalnu iskoristivost energenta do 65%, što znači da se 35% energije nepovratno gubi izlaskom kroz dimnjak.
Za loženje drvima najbolje su se pokazala ložišta sa šamotnim dnom i zidovima gdje ogrjevno drvo leži na čvrstoj podlozi. U našim kotlovima na biomasu ugrađen je prvoklasni termobeton koji izdržava temperaturu od 11000C koja se postiže procesom pirolize. Masivni zagrijani elementi ložišta i okolni pepeo sprečavaju hlađenje žeravice. Pri tom treba uzeti u obzir činjenicu da se izgaranje drva odvija u četiri faze. 1) Sušenje. Čim se drvo u ložištu zagrije do 1000C, voda isparuje, a isušenom se drvu smanjuje volumen, pri čemu nastaju pukotine koje ubrzavaju dubinsko sušenje. 2) Izgaranje plinova. Nakon sušenja i isparavanja vode, temperatura se postupno penje preko 1000C uglavnom do 3000C pri čemu se oslobađaju energetski značajni ugljikovodici u plinovitom stanju. Već iznad 1500C započinje raspadanje drva. 3) Oslobađanje plinova i izgaranje ugljikovodika od kojih se sastoji gotovo 80% drvne mase – prepoznaje se po dugačkim žutim plamenovima koji izbijaju iz drva. Ti plinoviti sastojci gorenjem podižu temperaturu preko 5000C, a preostala se masa potpuno pretvara u drvni ugljen. 4) Izgaranje drvne mase koja gori uz razvijanje temperature od 5000C do 8000C, pri čemu nema velikog plamena niti pojave čađe. Taj dio prepoznajemo po kratkim prozirnim plamičcima. Pravilno i potpuno izgaranje drva ostavlja samo fini sivi pepeo koji se može upotrijebiti u poljoprivredi za poboljšanje tla ili kao gnojivo.
Pored gore opisane četiri faze izgaranja drva, naši kotlovi sagorijevaju i plin u drvnom dimu – zato se zovu pirolitički kotlovi. Piroliza je toplinsko raspadanje drveta i promjena njegovog agregatnog stanja. Ova se faza odvija u svim pećima i kotlovima loženim na drvo bez obzira na njihov tip, njihovu starost i sl. Za razliku od klasičnih kotlova, pirolitički kotlovi su specijalno konstruirani da stvore optimalne uvjete za proces pirolize. Ovisno o veličini kotla, spremniku topline, te vlažnosti drva / biomase – pirolitički kotlovi dozvoljavaju duži vremenski raspon između dva punjenja.
Umijeće loženja
Pogrešan omjer količine drva u odnosu na veličinu ložišta, slab dotok zraka i preniske temperature, najčešći su uzroci dimu i smradu. Pogrešno loženje i nestručno održavanje plamena može ekološki pogodno drvo pretvoriti u vrlo neugodan ogrjev koji ispušta otrovne tvari poput ugljičnog monoksida, octene kiseline, raznih fenola, metilnog alkohola, pa čak i formaldehida i ostalih nezasićenih ugljikovodika, obilja čađe i katrana ... Pošto naši kotlovi na biomasu imaju veoma visoki stupanj iskoristivosti energenata (zbog dvostrukog izgaranja) – količina pepela koja ostaje nakon loženja je minimalna. Posudu za skupljanje pepela dovoljno je očistiti 2-3 puta mjesečno, ako se loži svaki dan.
Grijanje peletima.
Manje vrijedna drvna masa i otpaci iz drvne industrije, danas se prešaju u pelete koje uspješno zamjenjuju loživo ulje i plin – tamo gdje ga nema. No, stalnim usavršavanjem peletnih peći i kotlova iz godine u godinu raste popularnost tog ogrjeva. U jednoj sezoni grijanja, obiteljska kuća treba oko šest tona peleta. Za to vam pak treba spremište od sedam četvornih metara visoko barem 2.2. Ili, popularnim mjerilom rečeno, 1m3 loživog ulja možete zamijeniti sa 3m3 drvenih peleta. Međutim, cijene tih goriva i učinak nude upravo obrnuti omjer, pa izgaranjem peleta u vrijednosti 1Eur, zamjenjujemo loživo ulje u vrijednosti od 3Eur. Stoga su i europske porezne olakšice (7% za pelete, umjesto 19% za naftu i plin) omogućile da se na europskom tržištu uspostavi mreža od 70.000 redovitih potrošača peleta. U Hrvatskoj postoji interes poduzetnika, kao i tvrtke koje proizvode kotlove na pelete i pribor za spremnike i punjenje – ali ljudi nisu informirani, nepovjerljivi su i ne znaju o čemu je riječ. Naši kotlovi na biomasu imaju mogućnost ugradnje posebnih vrata ložišta namijenjenih automatiziranom dovođenju peleta u ložište. Taj dio opreme se može uz dodatne troškove ugraditi u naše kotlove.
|
